Zdravstveni sistem i cjelokupno društvo moraju staviti veći akcenat na medicinsko prosvećivanje građana i prevenciju nastanka bolesti. Od rane mladosti moramo naučiti da se zdravo hranimo i zdravo živimo, o čemu dodatno učimo i naše studente da bi kao budući doktori i zdravstveni radnici bili bolji promotori zdravlja, a ne samo da se bavimo bolešću kao posljedicom narušenog zdravlja. I sama narodna izreka kaže: “Bolje spriječiti nego liječiti”. Istakao je ovo u intervju za “Glas” dekan Medicinskog fakulteta u Banjaluci i predsjednik Savjeta za zdravlje RS Ranko Škrbić, navodeći da su građani i ljekari u Srpskoj suočeni sa brojnim zdravstvenim izazovima, kao što su porast incidencije malignih oboljenja, kardiovaskularnih i mataboličkih bolesti te da nedavno iskustvo sa “kovidom” pokazuje da i infektivne bolesti mogu imati pandemijski karakter sa značajnim posljedicama za cijelo čovječanstvo.
– Upravo iz tog razloga je potrebno da zdravstveni sistem veći akcenat stavi na zdravstveno prosvećivanje stanovništva. Pokazalo se da neznanje i neprosvećenost građana predstavljaju veći problem od samih bolesti, što se najbolje ogleda kroz smanjenje obuhvata programa obavezne vakcinacije za djecu pa nam zato mališani sve češće obolijevaju od infektivnih oboljenja za koja smo mislili da su stvar prošlosti – rekao je Škrbić izrazivši zadovoljstvo što je Srpska pokrenula akciju ranog vakcinisanja djevojčica i dječka protiv humanog papiloma virusa, jer je to najbolji i najsigurniji metod prevencije karcinoma grlića maternice.
GLAS: Nedavno ste rekli da investicijama u znanje države grade bolju budućnost. Školovanje u Srpskoj je gotovo pa besplatno, ali nažalost mnogi mladi odlaze. Kako gledate na ovaj problem i šta je rješenje?
ŠKRBIĆ: Da bi se osiguralo da studenti ostanu u našoj zemlji vrijedjelo bi razmišljati da ih obavežemo jačim ugovorima na osnovu kojih bi bili dužni da nakon završetka studija ostanu da rade jedno vrijeme u našim zdravstvenim ustanovama. Sa druge strane, na nama, nosiocima zdravstvenog sistema je velika odgovornost da stvorimo što je moguće bolje uslove i damo bolje mogućnosti, da bi mladi željeli ostati u našoj zemlji, a ne da idu u druge. To podrazumijeva i veću mobilnost i školovanje mladih ljudi u inostranstvu, ali za naše potrebe i sa ciljem da se vrate.
GLAS: Fakulteti će uskoro u još jednu trku po brucoše. Koliko Medicinski fakultet u Banjaluci planira da upiše studenata na prvu godinu osnovnih studija u narednoj akademskoj godini?
ŠKRBIĆ: Medicinski fakultet je i dalje najatraktivniji na Univerzitetu u Banjaluci i već tradicionalno najveći broj studenata se upisuje na neki od studijskih programa našeg fakulteta. Prema planu upisa otvorićemo vrata za oko 600 studenata koji su zainteresovani za neki od devet studijskih programa, koliko nudimo. Takođe ove godine ponudićemo i 100 mjesta za strane studente koji će nastavu slušati na engleskom jeziku.
GLAS: Koliko inostranih studenata trenutno pohađa nastavu na Medicinskom fakultetu i šta je uvođenje nastave na engleskom donijelo ustanovi?
ŠKRBIĆ: U ovom trenutku 120 stranih studenta studira na našem fakultetu. Najviše ih je iz Indije, Turske i Bangladeša te nekoliko iz Azarbejdžana, Sirije, Italije i Njemačke. Uvođenje nastave na engleskom jeziku je u mnogome doprinijelo boljem međunarodnom predstavljanju fakulteta, internacionalizaciji koja podrazumijeva uvođenje novih, međunarodnih standarda u medicinsku edukaciju.
GLAS: Šta privlači inostrane studente u Banjaluku i ima li naznaka da ostanu ovdje po završetku studija?
ŠKRBIĆ: Banjaluka je postala veoma interesantna i privlačna destinacija za strane studente, jer se u našem gradu osjećaju sigurno i ugodno, a i sami studenti ističu toplinu i iskrenost u prijemu i odsustvo svakog oblika diskriminacije. Boravak u Banjaluci im je još privlačniji, imajući u vidu da veliki broj mladih u našem gradu govori engleski jezik i to ne samo na fakultetu već i u restoranima, javnim institucijama, na ulici. Strani studenti su se veoma brzo uključili u studentske aktivnosti sa domaćim studentima te je takozvana socijalna inkluzija nešto što nam svima služi na čast. Za sada nemamo naznake da imaju namjeru da ostanu u Srpskoj, ali iskustva iz drugih zemalja pokazuju da nakon šestogodišnjeg studija jedan manji procenat njih izrazi želju da ostane i radi u zdravstvenom sistemu države u kojoj je studirao.
GLAS: Ima li anegdota sa stranim studentima, možete li neku podijeliti sa čitaocima “Glasa”?
ŠKRBIĆ: Dolazak studenata sa indijskog podkontinenta je predstavljao kulturnu atrakciju za naš grad, u kojoj se ni mi ni oni nismo snašli. U početku smo morali objašnjavati da nisu migranti. Desilo se da su jedan vikend otišli na Banj brdo na izlet u pratnji profesora engleskog jezika, a da ih je u povratku dočekala policijska patrola sa kombijem za transport. Srećom, svi su imali identifikacione kartice fakulteta pa je problem brzo riješen. Zanimljiva je i anegdota koja se odnosila na stil oblačenja i izbor obuće s obzirom na to da su u Banjaluku stigli u novembru u papučama i sandalama, a dočekao ih je snijeg.
GLAS: Na Medicinski fakultet se upisuju svršeni srednjoškolci sa najvećim prosjekom, ali sa kakvim zaista znanjem mladi dolaze na fakultet i ima li manjkavosti u našem obrazovnom sistemu?
ŠKRBIĆ: Više od 80 odsto naših brucoša je imalo odličan prosjek u srednjoj školi. Takav nivo znanja koji nose iz srednje škole je dobra garancija za uspjeh na fakultetu. Međutim, naš srednjoškolski sistem obrazovanja nije u potpunosti prilagođen onome što studente očekuje na fakultetima, a to su timski rad i učenje usmjereno u pravcu rješavanja problema. Staromodni način učenja traži da đaci jednostavno reprodukuju memorisano, a ne da nauče kako da rješavaju problem i gdje da nađu rješenja. Medicina se uči sa razumijevanjem, nemoguće je naučiti napamet.
GLAS: Šta Medicinski fakultet radi da bi unaprijedio svoj nastavni proces?
ŠKRBIĆ: Nastavni planovi i programi studijskih programa našeg fakulteta su obnovljeni i osavremenjeni shodno novim međunarodnim zahtjevima medicinske edukacije, što podrazumijeva veću angažovanost studenata u praktičnom radu, rad u manjim grupama te učenje zasnovano na rješavanju problema. Shodno ovome unaprijeđen je i sistem bodovanja i ocjenjivanja stečenog znanja studenata. Ovdje treba dodati i modernizaciju nastavnih učila i nabavku novih tehničkih i informacionih pomagala za nastavu koja se odvija u posebno opremljenim kabinetima i laboratorijama.
Istraživanja
GLAS: Koliko Medicinski fakultet ulaže u naučno-istraživački rad i kakve rezultate ostvaruje na tom polju?
ŠKRBIĆ: U posljednjih osam godina Medicinski fakultet je uložio mnogo truda i sredstava u otvaranje Centra za biomedicinska istraživanja. Na taj način smo stvorili uslove da mladi istraživači i njihovi mentori mogu da se bave savremenim naučnoistraživačkim radom. Zahvaljujući ovom centru ostvarili smo saradnju sa brojnim institucijama u inostranstvu, čiji su vodeći stručnjaci pristali da budu naši profesori po pozivu, ostvarivši tako prijeko potrebnu internacionalizaciju našeg fakulteta. Rezultati istraživanja ovih mladih ljudi se publikuju u međunarodnim časopisima sa velikim faktorom uticaja i takvih radova je sve više. Brojni projekti koji se sprovode u Centru su finansijski podržani od strane resornog ministarstva, ali i kroz međunarodne projekte EU.